Zbog pandemije koronavirusa. tj. zbog
epidemioloških razloga, u našim crkvama ispražnjena je voda iz
škropionica kako bi se na taj način spriječila mogućnost širenje virusa,
dok su na samim ulazima postavljeni dezinficijensi, razumljivo zbog
sprečavanja kontaktnog širenja virusa.
Kako bi se pomirio nedostatak blagoslovljene vode u škropionici, u
nekim crkvama pojavili su se, vjerujemo spontano i nesvjesno,
raspršivači s beskontaktnom mogućnošću upotrebe blagoslovljene vode, tj.
„zamjena“ škropionica tehničkim predmetima koji, obloženi izvana
prirodnim materijalima, skrivaju kućište na temu već poznatih
patentiranih raspršivača dezinficijensa propisanih epidemiološkim
mjerama radi zaštite od COVID-19 te tako „zamjenjuju“ škropionicu
(beskontaktni način).
Spontanost ideja nesvjesno je tako u liturgijski organizirane prostore
unijela dezinformiranost i nepromišljenost unutar žive strukture
liturgijskih žarišta i njihove dinamike u prostoru.
Postavljanje ovih predmeta kao „zamjena“ u prostoru opasna je ideja
zbog unošenja „neliturgijskog žarišta“ u liturgijski prostor i stvaranja
ozbiljne pomutnje, budući da se s druge strane ovog predmeta postavlja
slični patent u kojem se nalazi sredstvo za dezinfekciju ruku. Ističemo
da su škropionice ispražnjene upravo zato kako bi se na ulazima u
liturgijski prostor postavila sredstva za dezinfekciju radi sprečavanja
širenja virusa, ali i svijesti o mjerama koje treba poštivati, kako
bismo zaštitili jedni druge u prostoru u koji smo ušli. O kakvoj je tu
živoj strukturi liturgijskog žarišta riječ?
Važno je imati u svijesti kako je svaki pristup škropionici i naš
susret s krstionicom. Uzimajući vodu uranjanjem vrhova prstiju, a potom
stavljanjem znaka križa na sebe, posvješćujemo si da smo, uronjeni u tu
vodu, postali sudionici u Kristovoj smrti i uskrsnuću te smo tako prešli
iz smrti grijeha u život.
“Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo
njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da
kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u
novosti života” (Rim 6, 3-4).
Dakle, svaki ulazak u crkvu je i susret s Isusom Kristom, a ovim
patentom gubi se smisao sakramenta krštenja na ulazu u liturgijski
prostor, što znači da ovaj pristup patentiranju „zamjenskih“ škropionica
nije u duhu liturgije.
S ovakvim pristupima „zamjenskim“ idejama o prilagođavanju pastoralnih
potreba postoji tendencija narušavanja svijesti sakramentalnog života
zajednice, kao i temeljnih načela liturgijskog prostora. Vrlo je važno u
ovim teškim pastoralnim vremenima i potrebama ne pribjegavati
improvizacijama koje mogu imati nerazborite i štetne posljedice.
Potičemo na poštivanje propisanih odredaba o sadržajima liturgijskog
prostora, kao i smjernica vezanih uz dinamiku života zajednice vjernika,
danih od mjerodavnih osoba.
Pomognimo si da ne bismo bili izloženi lutanjima i traženjima u osobnim
idejama, a kako bismo se ponovno mogli radovati u Njemu u svakom našem
ponovnom susretu s bogatstvom otajstva koje se daje u čistoći poznavanja
njegove ljepote u liturgiji.
Pročelnik HILP-a, dr. sc. Mario Kopjar
